Sažetak
Obrazovanje knjižničara glavni je čimbenik koji utječe na status i prepoznatljivost bibliotekarske struke, njen imidž, profesionalnu vjerodostojnost i ugled. No, obrazovanje knjižničara oduvijek je bilo praćeno različitim motrištima koja su vodila potpuno suprotnim pristupima i potaklo dileme koje do danas nisu jednoznačno razriješene, poput dileme između generalizacije i specijalizacije (usmjerenost na vrstu institucije ili sadržajno područje djelovanja), dileme između prakse i teorije, dileme u odabiru same terminologije i smještaja u šire područje (knjižničarstvo, informacijske znanosti, knjižničari ili informacijski stručnjaci), pa sve do pitanja je li uopće potrebno obrazovanje bibliotekara na akademskoj razini. U radu se stoga analiziraju strukturne i sadržajne odrednice studija bibliotekarstva u Hrvatskoj s naglaskom na programe studija informacijskih znanosti Filozofskoga fakulteta (posebno bibliotekarstva) u Zagrebu, te prikazuje razvoj i koncept ishoda učenja i kompetencija u programima. Autori smatraju da ovakav pristup oblikovanju programa osigurava dvojaku prednost: s jedne strane pridonosi zapošljivosti studenata i uvećava njihovu konkurentnost na tržištu rada uz istovremeno jačanje statusa i ugleda struke.

Ključne riječi: obrazovanje knjižničara, kurikulum, Bolonjski proces, ishodi učenja, kompetencije

Преузми пун текст (188 KB)